Mira Logarušić
Firma: Tisak, Zagreb
Prijavnica: Mira Logarušić
Mira Logarušić
Mira Logarušić
Ona je obična prodavačica u kiosku Tiska, u Zagrebu, kiosku pored Branimirove tržnice. Stvarno je posebna. Zašto?

M Poštovani, Prije svega bih htio pohvaliti vašu inicijativu da se u ovoj zemlji počnu cijeniti vrijednosti poput rada i poštenja. Iako nije uobičajeno ja bih htio prijaviti jednu gospođu s kojom ne radim u istoj firmi.

Ona je obična prodavačica u kiosku Tiska, u Zagrebu, kiosku pored Branimirove tržnice. Stvarno je posebna. Zašto? Pa toliko puta sam išao na posao i stao kupiti žvakaće u tom kiosku i susrela me je jedna gospođa koja radi svoj posao kao da je direktor hotela. Žena radi u kiosku Tiska!!! No, ona se ponaša kao da je glavni menadžer hotela s 5 zvjezdica i kao da smo mi koji kupujemo u tom jednostavnom limenom kiosku, njezini gosti, elitni gosti hotela. Toliko puta sam prolazio zdrman životom, iako realno nemam nikakvih problema, jer imam zdravu ženu i djecu i tamo u tom kiosku kupujući žvakaće dobio sam tretman gosta s 5 zvjezdica. To je dokaz da je bitan stav a ne plaća. Bio sam i u drugim kioscima Tiska, gdje su prodavači loše volje, bijesni na cijeli svijet i svoju sudbinu, kako preko volje i bezobrazno mi prodaju žvakaće. No, ova žena je optimistična i dobre volje, duboko zahvalna … svaki put mi se popravi raspoloženje i budem puno zahvalniji … kao da mi se otvore oči i konačno vidim sve one dobre stvari u svom životu.

Znate ono kad se mi ljudi žalimo zato što je vruće ili zato što je hladno...

Znate ono kad se mi ljudi žalimo zato što je vruće ili zato što je hladno, ili kiša pada ili je prejako sunce, nije uopće važno, mi obični ljudi kukamo i gunđamo, bez obzira kakvo je vrijeme mi nađemo razloga da gunđamo. E kod nje je upravo suprotno. Kad je sunce ona je sretna jer je sunce i sve je svijetlo i veselo. Kad je kiša, ona zahvaljuje jer je došlo do promjene vremena i stiglo je osvježenje. I tako, ona nađe razloga da bude sretna i da tu sreću podijeli s drugima. Isto kao što i mi naše gunđanje i negativnu energiju uspijemo podijeliti s drugima, ona tako uspije podijeliti svoju pozitivnu energiju s drugima. Baš kao svjetionik pomorcima po noći.

Ne bi to možda bilo toliko neobično kad ta žena ne bi imala ozbiljne probleme. Dio njezine lijeve ruke do nadlaktice … jednostavno nema ga … nisam je pitao o tome kako i što se dogodilo … no, ona je nasmiješena, pozitivna, dobre volje, uslužna…

Jedan dan sam prolazio i bila je tamo jedna djevojka od kojih 19-20 godina.

Jedan dan sam prolazio i bila je tamo jedna djevojka od kojih 19-20 godina. Shvatio sam da je djevojka zabunom naručila krivu karticu za mobitel i sad je bio problem. Račun je bio izdan. Kako sam naišao shvatio sam da je situacija malo neugodna. Gospođa s kioska je rekla da mora poštivati pravila Tiska i da ne može dati drugu sim karticu. To je firma gdje ona zarađuje svoju egzistenciju i točno se vidjelo da cijeni firmu u kojoj dobiva plaću. Zato su mene pitali trebam li ja bonove za Tele 2. Nije mi trebala, ali kako mi je žena iz Tiska bila draga rekao sam da ću uzeti taj bon. Gospođa iz kioska je rekla da ne uzimam ako mi ne treba nego da će ga ona osobno kupiti. Kaže da i sama ima troje djece i da zna kako je to s mladima … i to je bilo nešto što mi se jako svidjelo. Ona je poštivala pravila i interne protokole firme u kojoj radi. Ali nije bila slijepi birokrata koji se drži internih procedura kao pijan plota. Nego imala je pred sobom djevojku na koju se sažalila, tražila je rješenje za kupca …. Ne, nije morala. Mogla je jednostavno reći da joj je žao i da je ta djevojka trebala malo razmišljati svojom glavom. No, njoj je bilo stalo do te djevojke – koja razlika u odnosu na mnoge ljude koji jednostavno rade samo svoj posao, ono nužno što baš moraju i za ostalo ih briga.

U toj mini kriznoj situaciji se vidio stav koji ima ova žena.

U toj mini kriznoj situaciji se vidio stav koji ima ova žena. Ona voli to što radi. Ona voli ljude koji kupuju kod nje. Ona ih primjećuje. Ona je sretna sa svojim poslom i tu pozitivnu energiju prenaša na svoje kupce. I na mene. Zato kad god prolazim pored tog kioska stanem, nešto kupim, pozdravim da bih se napunio dobre energije kod jedne žene koja je stvarno pravi svjetionik u ovom mraku. Mali svjetionik za ovu veliku ženu, Miru Logarušić.

Kupac

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

four × one =