Stjepan Buković
Poduzeće: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka
Prijavnica: Stjepan Buković
Stjepan Buković
Stjepan Buković
Prijavljujemo kao kandidata za naj zaposlenika u vašem natječaju, našeg kolegu iz tvrtke.

M Stjepan Buković (3.12.1960.) potpisuje kao voditelj slikarske radionice Hrvatskog Narodnog Kazališta Ivana pl. Zajca preko 300 projekata. U sadašnjem profesionalnom statusu je od 1986. godine. U navedenom periodu surađivao je sa brojnim kazališnim umjetnicima, scenografima, kostimografima i režiserima. Osim stalnog angažmana na projektima unutar HNK Ivana pl.Zajca, istaknuli bismo i ostale suradnje sa: radijskim festivalom Rijeka, MIK-Grobnik, Ri teatar, klapa Nevera, INK Pula, Prirodoslovni muzej Rijeka, Grad Rijeka, Turistička zajednica grada Rijeke, Muzej grada Crikvenice, Županijski muzej Bijeloglavih supova na Cresu, HKD Teatar, SNG Ljubljana, Biennale arhitekture u Veneciji, Hartera festival i brojne druge. Uz navedeno sudjelovao je na brojnim izložbama sa slikama koje izrađuje jedinstvenom tehnikom u slobodno vrijeme, za svoj gušt.

Član je ULUPUH-a u sekciji kazališne djelatnost kao majstor slikar/kipar, na nagovor kćeri se prijavio jer njemu osobno nije stalo do titula s obzirom na veliku skromnost i nekompetitivnost. Više o njegovom profesionalnom radu možete pogledati na web stranici ulupuh.hr

Posao šefa slikarske radionice unutra kazališnih radiona nije nimalo lak, ali je nama suradnicima veliko olakšanje kada znamo da je tamo naš „Baltazar“ kako ga od milja zovemo. Od osobe na toj poziciji se zahtjeva veliko iskustvo i znanje u radu i poznavanju materijala i tehnologije, spretne ruke, brz um, dosjetljivost i sklonost istraživanju, ali i održavanje pozitivne radne atmosfere koja motivira suradnike. Mnogi umjetnici, scenografi i kostimografi koji su surađivali sa Stjepanom tvrde da je među najboljim voditeljima slikarskih radionica u Hrvatskoj ako ne i šire, te ga i dalje zovu za suradnje. Jedna od stavki radi koje se ističe kvalitetom rada jest to što u stalni proces kazališne proizvodnje i tehnologije, eksperimentiranjem i istraživanjem uvodi rad sa novim materijalima, izmišlja nove načine za realizaciju scenografija, kostima, lutaka itd.

Stjepan je obiteljski čovjek, otac dvoje djece, stalno u pokretu, radoholičar, kreator, izumitelj, veliki majstor slikar, kipar i umjetnik, ali prije svega čovjek velikog srca. Lako realizira ideje u djelo, izuzetno voli svoj posao te kolege smatra svojom drugom obitelji. Uvijek je svima na raspolaganju, prepun razumjevanja, nije mu problem ostati dulje na poslu i van radnog vremena se baviti raznim problematikama. Pravedan je i nepotkupljiv, spreman pomoći, zaštitnik ostalih radnika, sindikalni povjerenik. Uvijek smiren i duhovit, potiče radnu i prijateljsku atmosferu, smiruje tenzije, oslonac je i prirodni voditelj kojega se rado slijedi, nikada ne zapovijeda. Unatoč mnogim stresnim situacijama koje kazališna priroda posla nosi Stjepan se nikada ne žali i nikada ne pokazuje da je pod pritiskom, uvijek smireno reagira i sprovede svaki posao do kraja i u najbržem mogućem roku. Gdje drugi vide problem on već ima praktično i efikasno rješenje.

Rado ga nazivamo dobri duh radiona jer iako posjeduje veliko znanje i iskustvo, ne šepiri se time već je nenametljiv, nepretenciozan, stabilan, tih ali opet sveprisutan i uključen. Za razliku od brojnih poznatih i eksponiranih scenografa za Stjepana, koji je majstorski i umjetnički na visokom nivou oslikao brojna ogromna platna za scenu, mnoštvo kulisa, izmodelirao mnoge skulpture, te riješio tehničke zavrzlame brojnih predstava, se ne zna i svi njegovi kazališni radovi završe u mraku skladišta ili na otpadu, stoga bi ova nagrada između ostalog značila i konačno vrednovanje njegova talenta, rada i genijalnosti. U radionicama ako iskrsne neki kvar ili problem uvijek se prvo zove Stjepana, tako je popravio frižider u ženskoj krojačnici, wc u stolariji, jednom je dao sve plastične boce nepoznatoj ženi koja ih sakuplja, kada ubere gljive u šumi često ih podjeli kolegama na poslu. Ne okreće leđa niti jednom čovjeku radi svoje komocije, te uvijek prvo misli na drugoga a onda tek na sebe.

Za vrijeme domovinskoga rata Stjepan se sa nekolicinom umjetnika grada Rijeke kao dobrovoljac pridružio umjetničkom vodu aktivnog sastava Hrvatske vojske, na terenu su djelovali kao moralna podrška vojnicima, pribavljali im odjeću, hranu i drugo. Zanimljivo je da Stjepanovim zlatnim rukama zaista nema granica, uz slikarski/kiparski posao sklon je i stolarskom, ali i mnogim drugim vještinama. Primjerice cijeli život sam svojim rukama gradi kućicu na selu u svojoj rodnoj Slavoniji, s obzirom da je spretan u restauraciji starog i odbačenog namještaja za svoju obitelj je izradio većinu namještaja kojeg je pretvorio u prave dragulje. Kada smo čuli za ovaj natječaj odmah smo istovremeno pomislili na Stjepana, kao osobu koja zbog svih navedenih razloga, prvenstveno zbog svoje nesebične dobrote te iznimnog znanja i talenta ovu nagradu najviše zaslužuje. Da poznajete Stjepana sigurni smo da biste i vi imali ovakvo mišljenje.

S poštovanjem, suradnice
Nada Benzia
Bojana Borova