M Zapravo, tako započinje većina svih rečenica na mom radnom mjestu. Na moj prvi radni dan, dok sam nervozan i zbunjen hodao naokolo po prostoriji, našla je vremena da mi pomogne obaviti sve što sam taj dan trebao odraditi. Nevjerojatno je kako uvijek nađe vremena za sve! Često joj citiram riječi poznate pjesme Jelene Rozge i kažem joj da je prava „žena, majka, kraljica“. Nakon što biste u Laboratoriju Zabave proveli i jedan dan, shvatili biste da u tim riječima ima jako puno istine. Iako je majka dvoje djece, čije zadaće redovito pregleda, čije rasporede zna napamet, a ocjene i prije nego što su upisane – i dalje je glavni kotačić u našoj “maloj obitelji“. Kotačić bez kojega bi mehanizam prestao funkcionirati. Sa smiješkom dočeka svakog klijenta, bez obzira koliko je taj dan radila. Prva je osoba koju ugledaju kad prođu kroz vrata, ali i prva osoba koju kontaktiraju kada žele rezervirati datum rođendanske proslave. Nakon napornog radnog dana njen mobitel ne prestaje zvoniti.
U svakom trenutku dana njen crni planer čeka da bude otvoren, i da u njega bude upisan još jedan rođendan – bez obzira gdje se Maja nalazi. Planinarenje s mobitelom na ramenu, a s kemijskom olovkom i planerom u rukama nikad nije izgledalo lakše. I kad bi pomislili da je umor svladao apsolutno sve i svakoga začujete “Imam novi vic…“. Ne trebate ga ni čuti a smiješak će vam se pojaviti na licu. Dovoljno je samo da ugledate Maju kako jedva suzdržava smijeh dok ga pokušava ispričati. Ali njen mobitel ne zvoni samo zbog poziva klijenata. Poput “bat-signala“, zvonjava tog mobitela njoj je dovoljna da se pojavi na radnom mjestu i poput majstora svih zanata riješi svaku kriznu situaciju. Dovoljan je bio poziv kad nam je nestalo kartona i Maja ga ja za čas pribavila. Od nestalih ključeva do cijevi koja curi, bez obzira kada smo je nazvali ubrzo se pojavila ispred nas. Poznat joj je svaki od mnogih ormara, svaka polica i svaka kutija – poput vjeverice sve samo skladišti jer u svemu vidi potencijal, nikad ne zaboravi gdje je zakopala svoje “žirove“. I gotovo uvijek sve što bi valjda svatko drugi bacio, na kraju nađe svoju svrhu. Uz sve zadaće i poslove koje obavlja nikad nije smetnula brigu za druge s uma. “Spremila sam ti sendvič sa strane“, “Imaš hladne vode u frižideru“ – samo su neke od rečenica koje je tijekom kampova svakodnevno izgovarala.
Svako jutro kada bi došla pripremila bi nama, kao i svakom djetetu, doručak. Kroz dan bi oprala tanjure i čaše nekoliko puta. A kad bi joj ponestalo vremena na poslu, kod kuće je za sve sudionike kampa ispekla kokice i palačinke. Njena juha, koju je svako jutro pripremala da bi bila topla, uvijek je bila vrhunac svakog ručka. Često se pokušala pronaći zamjena, uskakali su mnogi, ali nakon nekog vremena primijetite da je Maju nemoguće zamijeniti. Ne samo zbog energije i vremena koji ulaže u svoj rad, nego i stručnosti i raznih poslova koje svakodnevno obavlja – od odlaska u banku i vođenja financija, do čekanja da se dućani s materijalom otvore, do kuhanja, kopanja i brige za cvijeće, a i svakodnevnog rada s ljudima. Maju ne možemo zamijeniti, možemo je samo pokušati klonirati.
Kolega