M
Međuljudski odnosi na poslu
“Tko god da se obrati Branki sa nekakvom situacijom ili problemom bio je prihvaćen i pomoglo mu se. Nikada nitko nije naišao na odbijanje ili njenu nezainteresiranost. Svakome je pružila ruku, saslušala i krenula u akciju pomoći. Veliko srce koje hoda ovom zemljom i nesebično pomaže svima kako na poslu tako i privatno, veliki humanitarac i vrijedni radnik. U njenom uredu svakodnevno su ljudi sa teškom pričom i još težom sudbinom ali ona je taj naš svjetionik koji neprestano svijetli za nas i kada ništa i nitko njoj ne ide na ruku ona nađe slamku spasa i bori se kao onaj mali tvrdoglavi komarac kojeg ne može ništa zaustaviti. Ponosni smo na nju i divimo se njenoj snazi i upornosti da učini naš grad boljim mjestom za život unatoč svim nedaćama koje su nas snašle. Bori se da naša djeca ostanu u Glini da se za njih čuje kroz razne radionice projekte gdje djeca putuju te stvaraju nove životne utiske te kontakte.”
Profesionalnost na poslu
“Njena odgovornost je njena vrlina! Svakoga dana susreće se sa situacijama koje zahtijevaju dodatnu edukaciju ili istraživanje da bi mogla pomoći tj. odraditi posao. Konkretno, nakon razornog potresa morala je jako puno učiti, educirati se te istraživati vezano za tu situaciju te o obnovi i mogućnostima koje ljudi imaju. Aktivna je u stožerima, županiji te ministarstvima, organizira tribine, stručne sastanke te sve ostalo kako bi ljudi došli do informacija o zakonu te svojim pravima. Također tko god ima nejasnoća vezano za potrebnu dokumentaciju koju treba ishoditi ona je neiscrpno istraživala koje i gdje se ljudi trebaju obratiti. Jedan jako zamoran posao budući da je trebalo vremena da se sve posloži prvo zakonom a onda i da se izvrši. Sva svoja znanja i saznanja nesebično je dijelila sa svojim kolegama u gradskoj upravi te sa svima oko sebe. Mislim da njen radni dan traje cijeli dan jer je i nakon gradske uprave dostupna svima telefonom ili kod svoje kuće. Vrata koja nikada nisu zatvorena.”
Inspiracija
“Kada bih mogla birati tko želim biti – bila bih Branka. Bog je u nju stavio sve, puno ljubavi, tonu dobrote, hrpu strpljena, volju… potrebu da pomogne, dušu kao planina veliku… zato je ona moja inspiracija. Zamislite negdje u zabačenom selu nađete bolesnog čovjeka koji nema svoju kuću već živi u napuštenoj školi bez struje, bez ičega, te se do njega nije moglo autom. Branka ga je pronašla, danas se do njega može autom, ima zdravstvenu skrb te kod njega svijetli… zahvaljujući našem svjetioniku. Njen život je posao i nema privatno i poslovno. Dostupna je svaki dan i svima, njena kuća je drugi ured, a ured joj je zapravo teren, stigla je svakome na vrata doći i pitati “kako ste” i “treba li vam što”. Pozitivno utječe na sve oko sebe, kako na poslu tako privatno, jer uvijek govori “možeš ti to”, “idemo, radimo, ostvarimo”, “kako ti mogu pomoći”. Meni najdraže je “pa to se mora, ajde odmah” i tko ne bi pokušao i uspio uz takvu osobu, naprosto te gura da ostvariš sta želiš.”
Dodatni komentar
“Tko god je čuo za potres na Baniji čuo je i za Branku. Njen humanitarni rad traje jako puno godina, kao i njena borba za ljude na tom području koje je zaboravljeno, od posebne državne skrbi. Važni su joj stari i sami ljudi, važni su joj đaci, studenti, oni mali i najslađi čiji koraci sada su mali i tihi a sutra mogu biti poput njenih… veliki, hrabri i da ih svi čuju. Borila se i sa vjetrenjačama katkada, ali nikada nije okrenula leđa čovjeku. Potres je donio masu problema, ali ona nije odustala postala je jača i upornija. Kada nam je bilo najteže i ostali smo bez svega, ona je bila odlučna da iz ničega krenemo ispočetka. Zahvaljujući njoj mnogi su u svojim novim domovima ili obnovljenim. Napravila je obnovu prije obnove. Dobri ljudi su prepoznali u njoj ono što vam ja sad riječima pokušavam dočarati i donirali puno da krenemo dalje. Danas je ona dogradonačelnica grada Gline danas je ona Branka za koju zna svatko, danas je ona naš svjetionika bez kojeg bi mi bili u mraku, zaboravljeni i ostavljeni.”