Međuljudski odnosi na poslu
Moj suprug je osoba koja na poslu ne gradi samo profesionalne odnose, nego iskrena prijateljstva i povjerenje. Kao voditelj tima na hitnoj pomoći u KBC Osijek, uvijek je prvi koji će stati uz svoje kolege – bilo da se radi o teškoj intervenciji, stresnoj situaciji ili jednostavno lošem danu.
Jedna od situacija koja najbolje opisuje kakav je kao kolega dogodila se nakon što je saznao da ima rak debelog crijeva s 35 godina. Iako je on bio taj koji prolazi kroz najteže razdoblje života, više je brinuo o tome kako će njegov tim funkcionirati i kako će se kolege nositi s tim nego o sebi. Nakon operacije, vratio se na posao brže nego što je itko očekivao, ne želeći ostaviti kolege u teškoj situaciji, nego biti uz njih kao i uvijek. Podrška koju je tada dobio od kolega bila je ogromna – i to je najbolji dokaz kakav odnos ima s njima. Ljudi su se spontano organizirali, bili uz njega i pokazali koliko im znači, jer je on to isto godinama davao njima.
Profesionalnost na poslu
Njegova predanost poslu i profesiji možda se najviše vidi u razdoblju kada mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva. U trenucima kada se suočio s jednom od najtežih životnih borbi, nije odustao od onoga što voli i što jest. Uz zahtjevno liječenje, operaciju i kemoterapije, nastavio je dolaziti na posao i raditi s jednakom odgovornošću i profesionalnošću. Istovremeno je završio i svoju specijalizaciju, ne dopuštajući da ga bolest zaustavi u njegovom profesionalnom razvoju. U okolnostima u kojima bi većina ljudi bila potpuno usmjerena samo na vlastiti oporavak, on je nastavio brinuti o drugima – o svojim pacijentima, kolegama i timu.
Inspiracija
Moj suprug mi je inspiracija jer svaki dan, bez obzira na okolnosti, bira biti dobar čovjek.
Inspiracija mi je jer nikada nije tražio lakši put, nego je sve u životu gradio svojim trudom i radom. Jer u poslu koji je težak i odgovoran daje sebe cijelog, ne štedeći ni vrijeme ni energiju kada je nekome potrebna pomoć. Ali najviše mi je inspiracija postao u trenutku kada mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva.
Dok sam ja bila slomljena i u strahu, on je bio taj koji je mene bodrio. Govorio mi je da će sve biti u redu, nosio je svoju borbu tiho i hrabro, bez žaljenja i bez odustajanja. Uz operaciju, kemoterapije i sve što ta bolest nosi, nastavio je raditi, pomagati drugima i završiti svoju specijalizaciju. Pokazao mi je što znači prava snaga – ne ona koja se vidi izvana, nego ona koja te drži kad je najteže.
Inspiracija mi je jer nikada nije zapostavio svoju obitelj. Uvijek je bio prisutan kao otac i suprug, pun ljubavi, strpljenja i razumijevanja, čak i kada je njemu bilo najteže
Dodatni komentar
Unatoč svemu kroz što smo prošli, nismo izgubili vjeru u budućnost. Iako nije prošlo ni godinu dana od njegove borbe s bolešću, mi već danas skupljamo snagu za novu – borbu za proširenje naše obitelji.
Taj put nije lagan i nosi svoje izazove, ali uz njega sve je nekako lakše. On i dalje ostaje isti – pun nade, strpljenja i nevjerojatne unutarnje snage. I kada je najteže, on je taj koji vjeruje za oboje, koji me podiže i podsjeća da ne odustanemo. Njegova vjera da će sve biti dobro daje mi snagu da idem dalje, čak i u trenucima kada se čini da je svega previše.
Naš put možda nije jednostavan, ali je ispunjen ljubavlju, zajedništvom i borbom koju vodimo zajedno – korak po korak, usprkos svemu.
