M Zaposlili smo je u našem prvom obiteljskom domu kraj Marčane (Istra) a suradnja se naravno nastavila u Šišanu gdje trenutno živimo i vodimo dom koji smo obiteljski gradili tridesetak godina. Ona svakodnevno putuje iz Svetvinčenta i ništa joj nikad nije teško. Međuljudski odnosi su joj jedna od jačih strana, premda ih ima više… Zrači tolikom pozitivnom energijom da će uvijek napraviti bilo što za bilo koga, bili to kolege, korisnici, njihova rodbina, pa čak moju obitelj ili obitelj drugih kolega. Jasno je da takvom energijom i lijepim riječima kojima svima uljepša dan povuče i druge za sobom. Ja sam kroz nogomet shvatio da sam motivator ali ovaj posao ne bih nikada mogao raditi bez njene podrške i prisustva. Njoj se javljaju korisnici koji su se oporavili i koji su doma već dvije godine!!! Javljaju joj se stari kolege koji su morali promijeniti posao, jednoj je bila kuma, drugoj će uskoro! Vrhunski je radnik, kolega, prekrasan karakter koji uz osmijeh riješi svaki mogući i nemogući problem, ublaži svaku tenziju, vodi obuke… Ako mi se desi da mi posao dozvoli da se jednom godišnje maknem dva dana pozive preusmjerim na nju. Možda najvažnija stvar koja dokazuje što o njoj misle kolege jest da sam proveo anketu da odaberemo djelatnika kojeg ćemo kandidirati i svakog pitao pojedinačno! Svi do zadnjega su izabrali Kristinu, i još su najčešće dodali “bez ikakve dvojbe” ili slično tome.
Kristina ima takav odnos prema poslu da nisam jedini koji joj se divi. Radila je 12 godina kao frizerka, što je i mislila da će raditi zauvijek, dok je s druge strane bila uvjerena da se poslovima u njezi i medicini neće nikad ni približiti. Danas se situacija preokrenula. Svakodnevno se obrazuje, otac mi je umirovljeni liječnik i uz dužno poštovanje pokušava od njega naučiti što više. Posudio sam joj jednu tatinu knjigu o dijagnozama koja ima preko 3000 stranica i odmah je uronila u njen sadržaj. Premda radi 12-satne smjene, i dnevne i noćne po sistemu 12-24-12-48 nikad joj ništa nije teško, čak je izjavila da otkako radi ovaj posao ne treba joj ni godišnji!!! Vi naprosto ne možete doći u dom koji prima 20 ljudi a da nekom nešto fali. Takvu empatiju, spretnost, spremnost, brigu i učinkovitost teško je naći. Uvijek kažem da ako budem ikad mijenjao posao vodim je za sobom u bilo koju drugu struku. Radi više nego što treba i bez da je itko išta pita, više puta je iz raznih razloga pokrila i smjenu iza svoje, što znači da je radila 24 sata uzastopno! Ponekad iz jasnih razloga, a jednom da kolegici dozvoli da ide prijateljici na rođendan. Problem nam je dati joj par dana godišnjeg jer korisnici odmah plaču za njom, pa naravno dolazi ih posjetiti i kad nije u smjeni, i kad je na godišnjem… Nedavno smo tražili stalak, nas četvoro u domu ne možemo ga naći, zovemo nju i riješeno, ne možemo naći gaze, zovemo nju riješeno. Jednostavno takvu osobu možeš samo sanjati i točka!
Kristina je zaposlena kao njegovateljica ali se jako zalaže i zanima za rad medicinske sestre a uskoro će upisati fakultet pa ćemo svi biti malo mirniji. Jednom nam je sestra Mirjana rekla da će ostaviti bolnicu i zaposliti se kod nas samo ako joj garantiramo da nećemo nikada izgubiti Kristinu. Ona je ta koja nas sve spaja, svima je inspiracija, čak i meni kao voditelju, stoga ponavljam: bez nje ovaj posao ne bih mogao raditi, niti bih izdržao u podizanju prvog doma, a s ovim drugim još manje. Na proljeće kad se pojavio Covid i u svim je razinama društva – posebice u domovima – zavladala neizvjesnost, predložila je kolegama da se za dobrobit i sigurnost naših korisnika presele u kuću za turizam moje majke (koja je smještena nasuprot domu) gdje smo se svi samovoljno izolirali i boravili mjesec dana. Kristina i Manuela su zaplesale korona-ples, objavile ga na Facebook-u pa smo uz predivni interview završili u lokalnim novinama (Glasu Istre). Zanimljivo je spomenuti da me nakon nekog vremena nazvao Kristinin četverogodišnji sin (putem tatinog telefona) da me zamoli da mu nikada više ne uzmem mamu! Tad me nešto steglo oko srca (i ja sam otac dviju kćeri) pa mi je došlo tako spontano prijaviti Kristinu na ovaj natječaj ma kako god završilo, bar mi je savjest mirna, jer ona zaslužuje i više od toga.
Pod rubriku ostalo mogu još jednom spomenuti da radi apsolutno sve što je našim korisnicima potrebno, radi im frizure, farba ih, radi manikuru i pedikuru, brije ih, upotpunjava druge i ispravlja greške a da nitko ni ne sazna za propust, pokrije što smije i što ne smije; ponekad bi bilo dobro da mi nešto kaže no više voli riješit nego olajavati, tračati, cinkati. Vodi sate, raspored, kad je pitaš tko radi noć za 12 dana odgovori kao iz puške, kao da ima računalo umjesto mozga, nešto kao Dustin Hoffman u filmu “Rain man”. Posljednje, ali možda i najvažnije, trpi moje ispade, uvijek je dostupna na Viberu i telefonu općenito, uvijek rado posluša probleme i pomogne mi da riješim, skoro je više angažirana od moje vlastite supruge. Tako da Kristina dijeli sa mnom ne samo poslovne uspjehe i neuspjehe, nego i sav stress oko tog prepreprezahtjevnog posla. Da pojasnim, imamo odličnu super dobru i posloženu ekipu, čak imamo jednu djelatnicu viška za uskakanje, ali Kristina je nešto drugo, i to znaju svi, od Pule do Pazina i malo preko.
