M Marin radi kao tehničar na Hitnom medicinskom prijemu u Splitu. Radi u posebnoj grupi koja na teren izlazi za najteže slučajeve tj. jedinica A1. Isti posao radi vec 10 godina. Svakodnevno se susreće sa najtežim slučajevima ubojstva, samoubojstva, prometnih nesreća, požara, ali i rođenja djeteta. Marin je u svojem poslu spasio tisuće ljudi. Malo tko se moze pohvaliti da je svojim dahom vratio u život ljude koji danas tu nebi bili, malo tko može reći da je u rukama držao ljudsko srce i održavao ga na životu. Njegov posao je izuzetno stresan i psihički i fizički. Smjene koje nerjetko traju i po 48 sati, prizori od kojeg bi u većine ljudi izazvali nesvjesticu. Marin je optimistična i vesela osoba čiji osmijeh daje snagu teško bolesnima, umirućima, ali i svima koji se s njim susretnu.
Posao je to koji uzima danak ali u životu nisam upoznao nekog tko svoj posao toliko voli i ne promišlja na promjenu profesije. Marin svima većinom kupuje marendu jer mu je stalo do svojih kolega s kojima radi.
Marin radi za A1 jedinicu koja konstantno prolazi edukacije i testove spremnosti. Da nebo padne na zemlju pozvali bi njega i njegovu jedinicu. Marin svaki dan riskira svoj život pomažući drugima. Za vrijeme korone dok smo svi bili kući on je svoj život riskirao za potpune neznance. Njegova jedinica bila je i na specifičnom slučaju gdje je spašavajući i oživljavajući žrtvu morao spašavati i vlastiti život.
Svatko tko rado ide na posao koji traje po 48 sati gdje ti je život ugrožen mora biti posebna osoba. Marin često mijenja kolege koji su bolesni, a on je zadnji put godišnji koristio prije 3 godine. Nakon smjena jedva dođe kući od umora i često ne može spavati. Ili zbog scena koje je vidio ili umora nije ni bitno. U trenutku kad smo najslabiji i kad nam nitko drugi ne može pomoći on ce pomoći. Kad bi se svi pacijenti kojima je kroz 10 godina pomogao skupili pun bi bio stadion Poljud. Ljudski život nema cijenu, a tisuće su žive upravo zbog njega.
Ja taj posao nebi radio nikad ni za 6 puta veću plaću. Što sve on proživi u jednom danu ja neću u tri života. Kad si potplaćen, kad radiš smjene od 48 sati, kad gledaš nezamisljive horore, ali i sreću i vraćaš se svakog dana na taj posao zaslužuješ spomenik. Posao je to gdje si nekad utjeha za one kojima nema pomoći , gdje si zadnji stisak ruke i osmijeh. Posao je to gdje najviše do izražaja dođe kakav si čovjek. Kad ti drugi nisu broj već ih gledaš kao svoju obitelj onda ti se svi trebamo pokloniti. Za svakog svog pacijenta maksimalno se trudi i ne odustaje od nikog čak i od onih gdje drugi odustanu. Nerjetko se o pacijentima zna informirati i nakon što su iz hitne prešli u bolnicu. Nažalost moja majka je teško bolesna. Marin je tu u svoje slobodno vrijeme da joj da infuziju ili injekciju i da popriča s njom. Svojim je poslom ostavio neizbrisiv trag u drugima, njihovim obiteljima i bližnjima. Promijenio je tisuće života na bolje spasivši živote tisućama ljudi.
Marin je jednostavna i predivna osoba koja potrebe drugih uvijek stavlja ispred svojih. Omiljen je među kolegama i svi ako imaju neki problem se obrate prvo njemu. Nastoji naći vremena za sve i zato ga svi vole od kolega do pacijenata. On obožava svoj posao i daje 300 posto od sebe. Prije sam mislio da su heroji u plaštevima sa supermoćima al sad znam da je najveći superheroj kojeg mogu zamisliti Marin. Svatko od nas je nekad bio na hitnoj, imao nesreću. Netko koga volimo ili čak mi se možda već sreo s Marinom na njegovu poslu možda je on razlog zbog kojeg je vaš poznanik živ. Ne postoji veći dar na svijetu od dara života, empatije i suosjećanja. Kad nekog nakon svega vidite da se sa smješkom vraca s posla vjerujte mi nitko tko se ovdje prijavi njemu ne može biti konkurencija. Stručnost, kolegijalnost, empatija i stavljanje tuđih života ispred svoga nesto je zbog čega bi smo mu trebali dignuti spomenik. Nitko više ne zaslužuje tu nagradu od njega.
