M Marina Petra Bučarić – stijena našeg malog poduzeća “Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu” riječi su kineskog filozofa Konfucija, a koje me podsjećaju na lik naše vrijedne kolegice Marine Petre, jer upravo tako ona već 24 godine na mjestu administratora, zajedno sa nama gradi našu planinu, naše poduzeće Veldić promet d.o.o., samo ona se razlikuje po tome što je njezina kantica nekako najveća.
Potvrđuje to i činjenica kako Marina svako jutro prva dolazi na posao, skuha kavu za nas šestero i svako jutro nas miris i okus njene kavice pripremi za radni dan ispred nas i tako već dugi niz godina.
Potvrđuju njenu vrijednost i nebrojene pohvale naših kupaca koji su mi znali govoriti da čuvam Marinu, da je Marina radnik kakvog bi svaka firma trebala imati, kako je ona pristupačna, vedra, pozitivna, stručna u svom radu i što je najvažnije odnosu sa drugim ljudima.
Marinina priča naime nije nimalo laka, a ono što je čini velikom je što se situacije koje prolazi u svom životu nisu nikada odražavale na njen posao, a niti na njene kolege. Marina je majka dvojice divnih sinova, prolazila je kroz tešku rastavu, preseljenje na drugo mjesto stanovanja, snalaženje u novoj životnoj situaciji. Ove godine iznenada je ostala i bez majke koja joj je bila velika podrška i kada sam mislila kako joj treba vremena da se oporavi, da prihvati ona me nazove i kaže kako dolazi raditi jer to će joj pomoći da ne misli puno i da nastavi kao i prije. Bila sam iznenađena njenom snagom i voljom i još mi je dala jedan razlog za divljenje.
Marina je također i izvanredna studentica prava u Rijeci koja sve ispite daje u roku pa nam već sada daje neke pravne savjete koje bi ona ionako već od nekuda izvukla jer njena snalažljivost mnogo je puta došla tako do izražaja, pa je ona nama izvor raznih informacija i savjeta koji zlata vrijede u raznim situacijama. Marina u slobodno vrijeme čuva troje djece, ona zajedno sa prijateljicom brine za starije ljude koji su sami, tako što im čisti, ode u kupovinu, i ono najvrijednije pravi im društvo i puni im srca jer to kao da je njen poziv gdje god da dođe.
Marina slika, svira klavir, kuha za staru baku, brine o ocu…kada bih i dalje nabrajala ispalo bi nemoguće, ali njoj nije jer nemoguće postoji samo u našoj neodlučnosti, našem nepoduzimanju I našoj slabosti. Moram priznati kako se mnogo puta posramim misleći kako ona to sve stiže, ali ona mi brzo makne taj osjećaj i potakne me da i ja budem bolja osoba.
Iako radimo dugo godina zajedno ispalo je tako da sam ja sada njena direktorica, ali ja tako uopće ne osjećam, jer Marinina želja da naše poduzeće uspješno posluje, njena poduzetnost, znanje, briga o svim važnim stavkama koje čine poduzeće,njen odnos sa suradnicima, sa kupcima, meni su dokaz kako se moram ugledati na Marinu kako bi i moja kantica sa početka priče bila puna i velika kao Marinina.
Direktorica
