M Kuhanje kave, pranje suđa u gužvi, popravak parkirnog aparata… Sve je to ono što Martina obavi. Nikad ne gleda na sat, nikad ne kaže neću ili ne mogu ti pomoći. Ona je doslovno prva na poslu, a nerijetko i zadnja. Prema meni, koju zna otkad sam bila balavica, prema mojoj današnjoj ulozi “poslodavca” odnosi se s poštovanjem. Moju mamu, koja 2 puta godišnje ide na more u 6 ujutro, Martina ispraća i tog dana na posao biciklom dođe već u 5.15 kako bi se pozdravila. Posebno voli mlade ljude kojima se trudi pomoći i olakšati im kada dođu u kolektiv pa često preuzme i njihov dio posla na sebe kako bi se bolje snašli. Nakon napornog vikenda (jer bavimo se ugostiteljstvom) pusti kolege da se izredaju u slobodnim danima, prije nego ona uzme svoj slobodan dan. Nikada se ne žali, nikada se ne izvlači.
Od igle do lokomotive – Martina zna gdje se kaj nalazi, bez nje bi bili izgubljeni. Ako odemo na put, Martina je ta koja ima ključeve od naših stanova jer joj beskrajno vjerujemo. Ona je ta koju ćemo nazvati i pitati jel je sve u redu. Ako nam se ukaže prilika za nekom radionicom ili edukacijom, Martina je ta koju šaljemo iako ima i mlađih, ali ona je ta u koju smo najsigurniji. Od punjenja sistema za centralno do novog recepta, Martina je ta koja sve prva pohvata i koja sve zna. I baš ništa joj nikad nije problem. Zvuči kao naučna fantastika i dok ovo sve pišem, mislim si, ovo stvarno zvuči nestvarno. Ali zbilja je tako. Martina jedina radi sladoled, ali i očitava vodomjer. Naše poslovanje djeluje kao obiteljski hotel i kod nas je atmosfera da svi sve ponekad rade, ali Martina tu prednjači. Najsretnija je kada nam se gosti u hotel ponovno vrate i traže njena poznata jaja. Jer da, ona ujutro poslužuje i doručak. Uvijek je nenametljiva ali susretljiva.
Martina je uvijek spremna pomoći. Na usluzi je baš svima. Gosti je vole zbog njene vedrine, mi je volimo zbog njene odanosti. Često pomislim kako ćemo funkcionirati jednoga dana kad Martina ode u penziju. Ona je dobri duh našeg poduzeća. Martina je počela prije 30 godina raditi u našem obiteljskom hotelu kao spremačica. Osim spremanja radila je što god je u tome trenu bilo potrebno. To je katkada uključivalo čak i farbanja, sitne kućne popravke. Uvijek s voljom. Uz sve to, svojim trudom i zalaganjem je prije počela učiti za rad u slastičarnici. Danas je ona jedna od nekoliko majstorica i čuvarica recepta za originalnu samoborsku kremšnitu koja je dobila status nematerijalnog kulturnog dobra 2021.godine, a koju u Livadiću proizvodimo. Doslovno je nezamjenjiva. S obzirom na to da ne vozi auto, a autobusi iz njenog sela idu tek nekoliko puta dnevno, ona vozi bicikl, i nikada u 30 godina rada nije zakasnila na posao, nikada nije razočarala. Samohrana majka i nikada nije zakasnila, otkazala..
Martina Husta je potpuno samohrana majka koja je podigla 4 kćeri. Poznajem ju od svoje 6.godine i danas s 36 kada gledam na njenu priču, shvaćam da je Martina stvorila život suprotan onome koji joj je bio namijenjen. Obiteljske tragedije koje su je pratile kroz cijelu mladost; nikada nisu utjecale na to kakva je Martina kao osoba. One nikada nisu utjecale na njen odnos prema radu, prema njenoj okolini. Svoj život posvetila je djeci i poslu. S jednom plaćom ona je odgojila 4 kćeri koje su danas majke, odrasle, udane u dobre obitelji. Martina je promijenila tok svog i njihovih života. Želim da zna koliko ju cijenimo, i koliko ju volimo. Ona nije samo radnik ona je dio familije. Njene vrijedne ruke zaslužuju priznanje. Voljela bi da si napokon sredi kućicu ili da si jednostavno napokon nešto priušti ne razmišljajući pritom o nikome.
Želim da i drugi čuju njenu priču, o hrabrosti i snazi koju ona ima. O borbenosti koju ona ima. O tome kako nikada nije povrijedila ili uvrijedila kolegu, a niti dobila prigovor na svoje ponašanje, i kako nikada nije pokazala koliko joj je teško, koliko je stoički podnijela sve što je život stavio pred nju i kako svoje probleme nikada nije koristila kao štaku. Nikada nije odustala od sebe. Sve je svojim radom opravdala i stvorila. Ona je skromna, odana, zadovoljna i ponosna. Nema dovoljno znakova ni slova kojima bi napisala koliko zaslužuje puno ta naša Martina…
