M Vladimir u desnom džepu traperica nosi presavinut A4 papir na koji zapisuje zahtjeve. „Može!“ je njegov ultimativni odgovor uz neizostavni smiješak. Ne odbija, uvijek je smiren i strpljiv. Da se razumijemo, na popisu je počesto štošta što nije u opisu njegova zaduženja i što je neodradivo u radnom danu. Ujutro je jučerašnja lista iskrižana, a nova već načeta. Bogzna koliko je prohtjeva riješio mailom i porukama. Nađe se tu i koji „Odnijeti ormare na 2. kat“. On nije ni domar ni ravnatelj. Vlado je učitelj matematike i informatike.
Vlado dolazi ranije i ostaje koliko god može da bi odradio svoje i tuđe, ali i da bi, kako on to kaže, „sjeo s ljudima“. Zapravo ne sjedi. Kuha kave, pomaže, časti, tješi, strpljivo opetovano objašnjava, nasmijava, pjeva, zahvaljuje, čestita, potiče, hrabri, grije ljudima dušu. Važno mu je okupljati i spajati. Životni moto mu je „Činiti dobro“. Širi pozitivnu energiju. Pripovijeda poput pjesnika. Njega se sluša. Ne nameće se. Njega se poštuje i voli. Ne voli da ga se javno hvali. Pogne glavu i crveni se. No svjestan je vlastite vrijednosti. Iznalazi načina kako da izgladi nesporazume, urazumi nerazumne, utiša revolte. Promišlja o dobrobiti svih ljudi, tako da tuđa stavlja pred svoja prava. S jednakim se poštovanjem odnosi prema svim djelatnicima, bez obzira na poziciju, dob, spol, sposobnost, iskustvo.
Vladimir je 13 godina zaredom vodio djecu na državno natjecanje iz informatike i vodi kategoriju županijskih natjecanja, voditelj je Županijskog stručnog vijeća iz informatike, administrator je u školi, omiljeni profesor matematike i “čovjek koji sve zna i može”, da ne nabrajam sva zaduženja koja se broje i koja se nigdje ne zapisuju. To je sasvim lako provjeriti. Postiže izuzetne rezultate. Njegovi su učenici ti koji u srednjoj školi završe na međunarodnim natjecanjima iz informatike. Transparentno i pedantno piše i pohranjuje pripreme te ih rado ustupa kolegama i surađuje na projektima. Ima više „znački“ od svih ostalih kolega u školi. Inovativan je i matematički organiziran i precizan. Profesionalno se usavršava i prati sve inovacije u obrazovanju, a da umije razlučiti bitno od nebitnoga i prenijeti ključno kolegama. Kombinirao je online i redovnu nastavu puno prije obaveza i reformi. Izuzetno je pismen. Iza njega ne treba lektura.
Svojevoljno uvodi i mentorira nove kolege, ne očekujući pritom ikakve kompenzacije i zahvale. Predaje sjajno. Učenici ga obožavaju. Nema toga što prof. Marić ne zna objasniti ili pojednostaviti toliko da ama baš svako dijete (ili odrastao čovjek) ne bi shvatio. Dvadeset godina zaredom se posvetio odgoju djece kao razrednik. Pitajte njihove roditelje je li uspio i koliko su mu zahvalni na satima i satima koje je prosjedio s njima slušajući ih poput oca, brata, psihologa, pedagoga, čovjeka koji zrači životnim iskustvom, mudrošću i ljubavlju.
Vladimir ima sve karakteristike i onu određenu dozu karizme vođe. Često je pozivan na suradnju unutar i izvan školskog sustava. Apsolutno meritorno. Izuzetno je odmjeren, uredan, pristojan, pošten, ponizan, savjestan. Jednostavan i pametan. Odbija sve što smatra da će narušiti ono što mu je privatno najvažnije ili da će zakinuti nekoga za željeno mjesto . Tuđu sreću stavlja pred vlastiti ego. Nagovaralo ga se da se kandidira za kojekakve više pozicije. Nije htio jer više ne bi bio „dio raje“ i jer bi se udaljio od onoga što najviše voli – biti učitelj. Nije htio prijeći u drugu školu bliže mjestu stanovanja samo iz razloga što je lojalan. Odmjeren je i uvjerljiv u komunikaciji toliko da mu se roditelji pismeno zahvaljuju kad njihovu djetetu izreče pedagošku kaznu. Nitko ne sumnja u njegov autoritet, profesionalnost i pravednost. Njegove su odluke neupitne jer su uvijek u službi zajednice. On je “problem solver” naše škole. Čovjek koji drži ravnotežu u kolektivu. On razmišlja o budućnosti organizacije i dobrobiti djelatnika. Predviđa komplikacije i učinkovito ih izbjegava. Nemali broj puta bismo svi bili u škripcu da nije bilo njega. Pritom ne podriva autoritet nadređenih. Njegov se savjet i mišljenje jednostavno bespogovorno cijeni. Je li se ikad prijavio za nagradu za najboljeg učitelja? Nije. Jer sustav u kojem čovjek samog sebe prijavljuje za najboljeg nije u domeni njegova sustava etičnosti.
Vlado ne zaboravlja uputiti lijepu riječ i mudar savjet. Sposoban je razložiti najkompleksniji problem na rješive i racionalne dijelove. Ne gubi kontrolu. On popravlja greške i šutke odrađuje tuđa zaduženja a da ne mari za zahvalnost i pohvale. Ne da dopušta da drugi potpisuju njegov trud i zasluge, već to i sam čini. Bio je spreman ustupiti svoje pravo na punu satnicu i sebi oduzeti pravo na punu plaću radi kolegijalnosti. On je čovjek od provjerenja i stup morala. Miljenik kolektiva i “team building”-a. Vlado bi mogao biti bogat čovjek. Vrlo ga lako mogu vizualizirati na poziciji IT stručnjaka, profesora na fakultetu, generala, rukovoditelja, psihologa, radio voditelja, pjevača, liječnika, ministra čegagod. Umjesto toga, odabrao je obogatiti život nama. Ne osvoji li ovu nagradu, bit će svejedno ganut i zahvalan na gesti. Zato ovakav Čovjek zaslužuje biti proglašen najboljim radnikom.
