Z Ne tako davne 2017. godine postojala je jedna uplašena, nesigurna djevojčica koja je prvi put odlučila uspjeti u nečemu. Znala sam da neće biti lako te da će mi izlazak iz takozvane komfor zone donijeti nebo prepuno suza i sumnje. Ne tako davne 2017. postojao je jedan momak (tada je bar još bio) 🙂 koji je tu istu djevojčicu uvjerio da može. Zvone. Zvonimir, ali svi ga zovemo Zvone, ne zato što je kraće nego zato što je nemoguće njemu ne tepati. Zvone je satkan od osmijeha, optimizma, radosti i sunca. Koliko god možda ne bili jutarnji tip, dan će vam početi ipak dobro jer će vam on s vrata zapjevati Mariah Carey i podsjetiti vas da se danas čarobne stvari mogu dogoditi. Podsjetit će vas da ste vi čudesni i da nikad ne prestanete sijati; ni u najtežim životnim okolnostima, kako privatnim tako i poslovnim. Potegnut će za vašim djelom tereta ne bi li vam olakšao barem u trenutku, a onda će vam reći kako vjeruje da je to samo dio snage koju posjedujete, ali da ne morate sve sami.
Vjerujem da postoje djelatnici koji svojim primjerom, likom i djelom ispunjavaju sve kriterije za najboljeg radnika. Sama sam ih upoznala, sretala kroz život ali nikad, zbilja nikad, nisam srela nikog sličnog Zvoni. Prvo mi je nekoliko godina bio radni kolega (i dalje je), ali mi je na svu sreću nekim čudom postao prijatelj. On je moj najstroži kritičar, ali i nezamjenjivi oslonac, suze brzo pretvori u smijeh, a sumnju otprati u zaborav. On je idealan primjer radišne, sposobne i bistre osobe kojoj je zbilja samo nebo granica. On me uči da budem bolja, ne drugima nego sebi! Svaka osoba ikad koja je radila s njim pa barem i na nekoliko mjeseci, dobila je najmanje komadić njegove brižnosti, empatije te suosjećanja. Gdje god da su sada, sigurna sam da to znaju. Danas je poprilično dostupno postati obrazovan, napredovati u raznim sferama života i nizati uspjehe; ali koliko je lako postati i pritom ostati dobar čovjek? Bez tog uspjeha, smatram da su sva druga postignuća pa, gotovo uzaludna.
Zbilja mi je 1000 slova nedovoljno da dočaram zašto nam je Zvone inspiracija sve ove godine koje imamo privilegiju raditi u njegovu prisustvu. Prošle godine je postao voditelj jednog malog animacijskog odjela u sklopu hotela. Imao je jednostavan plan; promijeniti sve što nije mogao do tada. Tako je postao jedan predivni šef koji svoje radnike pozdravlja i ozdravlja osmijehom, koji ako vas samo boli grlo kuca na vrata sa šalicom čaja i usput objašnjava kako zna da volite voćni čaj ali da je biljni zdraviji. 🙂 Koji vas obasipa pažnjom i prisutnošću u svakom pogledu. Nikad to nije nametljivo i isforsirano; uvijek je spontano i prirodno jer je jednostavno sačinjen od tih predivnih osobina koje ne srećemo tako često u ljudima. Zbilja mi ljudi teško vjeruju kad im kažem da nam je šef najveća motivacija, da je lider u svakom smislu te riječi i da nikad od nas neće zahtijevati nešto što sam nije probao izvesti, kako bi zaključio da li su njegova očekivanja realna ili pak pretjerana.
Postoje gosti iz različitih dijelova svijeta koji se godinama vraćaju u hotel zbog Zvone. Ne samo to, kada je promijenio radno mjesto (iz Dalmacije u Istru), gosti (a i ljudi s kojima je radio), su ga vjerno pratili ne razmišljajući o manama koje nosi promjena radnog mjesta. Mi smo jednostavno uvijek bili sigurni tamo gdje je Zvone. Osjećaj pripadnosti nisu mjesta nego osobe koje nam kroz život postanu jednom riječju; dom. Već dugi niz godina radimo zajedno i iskreno ne znam gdje će me život odvesti jer svi mi imamo neke snove koje bi valjalo ostvariti. Ni dan danas ne znam kako mu to uspijeva; uočiti i potom potegnuti za onim dječjim i dobrim iz svih nas, to iscrpljivanje kako bismo postali svjesni koliko smo čudesni te svjesni svega čudesnoga što još možemo postati. Zvone će zauvijek biti najbolji primjer apsolutno svega. Nikad mu nisam rekla većinu ovoga, ali zna. Znam da zna. Jer nije da nas samo gleda, nego nas pritom i vidi. Pozivam vas srdačno gospodo, da i vi vidite njega.
